jenova je Mediteranski lučki grad koji će vas podjednako očarati i otrezniti. Kontrasti i očuvani arhitektonski ostaci oživljavaju maštu. Grad iz kog je potekao Kristofer Kolumbo i kome je majstor Paganini zaveštao svoje violine. Grad izuzetne finasijske moći ostavio je jasne znakove za buduće generacije.
Pored toga ostavio je poruku: novac voli da menja vlasnika, te da se svaki rizik ne isplati uvek. Moćni ljudi Djenove, u osnovi svoje istorijske uloge kao finansijeri i investitori evropske aristokratije, često su doživljavali bankrotstva, te su i najznačajniji objekti menjali vlasnike. Menjaju ih i dan danas.
Srednjevekovni arhitektonski nakit Djenove
Abazio di Santo Stefano predstavlja prvi od tri zlatna perioda Djenove- srednji vek.
Arhitektonski „zapisi“ iz srednjeg veka na zgradama daju gradu ukus muzeja na otvorenom. Geološki princip spontanog rasta i naslage sećanja, vidljivi su na starom gradu. Kuda god pogledate, naići će na ova sećanja, očuvana u fragmentima na fasadama.
Kolažni izgled fasada pripisuje se dubokom poštovanju prema prošlim vremenima.
Može se zaključiti da se solidni, reprezentativni objekti iz srednjeg veka nisu rušili- već su se adaptirali i nadogradjivali. Zazidani prugasti lukovi posebno su atraktivni. Zatvaranje novim zidovima je jasno vidljivo. Ovaj pristup izgleda kao profesionalni- konzervatorski, zadržavajući originalne delove sa materijalom iz pripadajućeg perioda i jasno naglašavajući nove, dodate delove u savremenijim materijalima.
Pomalo haotičan izgled koji je stvoren na ovaj način, ipak ima svoj opravdani razlog- a to je očuvanje istorijskih činjenica u sirovom, neobradjenom stanju.
Za dužu šetnju i potpuni ugodjaj u ulicama i pejzažima Djenove pogledajte trodelni video “Djenova u kontrastu” na youtube kanalu arxxi.
Fasade sa geološkim naslagama
Konzervatorski pristup očuvanja originalnih delova objekta, temelj je današnjem pristupu gradnje novih objekata u nasledjenim jezgrima. Istorija se ne imitira i podražava, ona mora ostati jasno vidljiva, upadljiva po svaku cenu.
To je jedan od razloga što većina oslikanih fasada nakon srednjeg veka, po kojima je Djenova poznata, još uvek nije renovirana. Potreba za očuvanjem originalnosti znak je da vlasnici, gradjani i gradska vlast razumeju razliku.
Ostarela oslikana zdanja pružaju miris bogatstva u kojem se nekad odvijao život, nagoveštaj ozbiljnosti vlasnika i gostiju koji su živeli i odsedali u ovim objektima.
Drugi zlatni period XVI i XVII vek
Nakon preuzimanja kolonija Djenove od strane Otomanskog carstva, bogati Djenovezi vraćaju se kući i donose svoje bogatsvo u novcu. Ovo je odredilo istorijsku ulogu po kojoj je Djenova poznata- finansiranje, investicije i novčane podrške čak i najviših, kraljevskih porodica.
Nova realnost zahtevala je nove reprezentativne objekte, kako za bogate povratnike, tako i za njihovu uvaženu klijentelu sa kojima bi sklapali poslove.
42 objekta pod zaštitom UNESCO
Tako nastaje projekat LE STRADE NUOVE, odnosno „Nove ulice“ sa novim palatama za novo vreme. Ulica Garibaldi je originalno nosila naziv Strada Nuova. Pored ove Ulica Balbi, ulica San Luca sadrže većinu od 42 objekta pod zaštitom UNESCO.
Moćne porodice XVI i XVII veka Spinola, Lomelini, Brinjola, Balbi, Grimaldi, Doria prezentovale su svoja bogatstva i otmeni ukus kroz objekte koje su gradili.
Raskošni, ali raznoliki objekti, koji su služili za prijem gostiju na najvišem nivou, nose naziv Rolli palate. Postojale su i subvencije Republike za prijem visokih zvaničnika- pokrivanje kompletnih troškova usluga u slučaju najviših zvaničnika i delimično pokriveni troškovi u slučaju srednjeg ranga, koji je bio tačno propisan. Prijem važnih gostiju sa kojima su se sklapali poslovi bio je od državne važnosti.
Ovo je unelo novinu u staro gradsko tkivo oivičeno sirotinjskim kvartovima. U okviru palata su nastale privatne uredjene bašte, skoncentrisane u današnjoj Ulici Garibaldi, na strani okrenutoj ka planinama. U to vreme bilo je to neizgradjeno područje, nepristupačni teren.
Danas je ovaj zeleni pojas iščezao i sve je pod zgradama. Samo mali broj vrtova pripadajućih palatama je ostao sačuvan.
Nazivi ovih palata menjali su se u odnosu na promenu vlasništva, koja je bila česta. Jednu od njih izabrao je za svoju rezidenciju u XIX veku kralj Sardinije Karlo Saviće od Savoje. Prethodno je Napoleon bio zainteresovan za kupovinu.
Palazzo Reale je do 2022. imao živog naslednika Markiza Stefano Ćesare Durazzo potomka porodice koja je dala Dužda Djenove. Markiz je živeo sa osećajem skromnosti, bez obzira na glamurozno poreklo, radeći na dijalogu izmedju katoličke i pravoslavne crkve.
Peter Paul Rubens i Djenova
U periodu posle 1600g. flamanski slikar Rubens boravio je u Djenovi. Zaostavština je sjajna.
Oltarske slike sa potpisom majstora u Crkvi Sv. Ambrozija i Andreja, danas pod nazivom Crkva Hrista (Chiesa del Gesu), kriju se iza skromnije fasade, koja ničim ne nagoveštava neprocenjivo blago.
Naručivani su portreti na kojima su aristokrate predstavljene u punoj visini, često na konjima, dok su bogati naručioci bez plemićlih titula mogli priuštiti samo polovinu figure.
I na kraju, knjiga neprocenjive vrednosti za istoriju arhitekture, sastavljena od gravura na kojima je iz svog pera Rubens predstavio „Palate Djenove“. Njegovi crteži ovih palata su ostali za večnost. Knjiga o kojoj sam pisala može se pronaći u prodaji u suvenirskim prodavnicama muzeja u ulici Garibaldi.
Kaskadni gradski pejzaž
Jedna od najinteresantnijih karakteristika Gjenove je nepristupačan teren na kome su nicali kvartovi. Savladjivanje terena postignuto je ozbiljnim inžinjerskim potpornim zidovima koji formiraju serpentine. To je napravilo neponovljiv izgled grada i pretvorilo ga u sjajno mesto za istraživanje zaljubljenika u avanturu. Iza svakog ćoška može vas iznenaditi nešto potpuno neočekivano, crkva, park ili vidikovac.
Za potrebe savladjivanja visine kaskada i penjanje do svojih domova, Djenova je postavila 11 prevoznih sredstava za uspon. Uspinjače, liftovi i kombinacije raznih sistema obavezna su atrakcija.
Neke od njih vode do tačaka sa kojih se pružaju najlepši pogledi na grad i more.
Savremeni arhitekta Renco Piano ostavlja svoj trag na Djenovi
U okviru turisitčkog dela marine postavljene su nove arhitektonske zvezde za čije potrebe je angažovan jedan od najvećih italijanskih arhitekata danas.
Renco Piano je projektovao zgradu Akvarijuma vrlo jednostavne estetike, zatim, loptastu tropsku baštu i novi, prepoznatljivi element od belih metalnih šiljaka. Bela prostorna skulptura podražava lučke kranove za dizanje tereta iz prošlosti. Služi kao turistička atrakcija gde se posetioci podižu u staklenoj kabini, sa izgledom koji podražava kofu, na visinu sa koje mogu sagledati more i stari deo Djenove.
Renco Piano je panorami luke Djenove omogućio prepoznatljiv pejzaž koji je ističe iz mora lučkih gradova Mediterana.
