Milena Pavlović Barilli oslikava svoju dualnost
MiIena Pavlović Barilli je doživela tek 36 godina (1909-1945), ali je u tako kratkom životnom veku uspela da ostavi neizbrisiv trag na jugoslovensko- srpskoj umetničkoj sceni. Poreklo vodi od loze kraljevske dinastije Karadjordjevic sa majčine strane, a otac je bio violinista Italijanskog porekla Bruno Barili. Ovo je formiralo njen kosmopolitanizam i omogućilo ulazak u visoke društvene krugove od samih početaka karijere.
Kretala se izmedju Požarevca, Nemačke, Španije, Italije, Francuske i Amerike.
U Parizu boravi nakon završenih studija, gde je u centru najnovijih zbivanja. Posećuje javne rasprave o umetnosti, upoznaje se sa najnovijim delima Holivudske kinematografije i čita najnovija izdanja poezije Andre Bretona, osnivača umetničkog pravca nadrealizam. Pored ovog pesnika upoznaje najbitnije intelektualce koji su oblikovali umetničke pravce s početka XX veka. Sve ovo je odlična podloga da počne da traga za svojim novim umetničkim izrazom. Milena Pavlović Barilli oslikava svoju dualnost.
- samostalno izlaže u Parizu u galeriji Jeune Europe, nakon čega odlazi u Rim gde dalje radi na svom razvoju.
Milena Pavlović Barilli i slikarka i pesnikinja
Slikarstvo Milene Pavlović Barilli ne pripada umetničkom pravcu nadrealizmu, onakvom kako ga je u Manifestu iz 1924.g. opisao osnivač- francuski pesnik Andre Breton. Tanka je nit koja je spaja sa ovim pravcem kroz prezentovanje iracionalnog, snova i pesama koje je pisala.
Pisala je najviše na španskom, ali su pesme na italijanskom i francuskom sačuvane u najvećem broju. Nije im dodeljivala naslove, već su obeležene rimskim brojevima.
Stigao je čas.
Završen je prolaz.
Mesec nas je ispratio
sa hiljadu sledjenih suza.
Sam.
Jedini.
Beo.
Treba ostati.
Treba ostati.
Sa dva klina u zenicama
da se višenikad ne zatvore oba,
da se nikad više ne oseća umor.
Dualistički slikarski motivi
Prijatelji Mileninog oca Bruna Barilija bili su poznati italijanski metafizički umetnici Đorđo de Kiriko i njegov brat Alberto Savinio. Njihov uticaj vrlo je evidentan u njenim radovima. Preuzela je arhitektonske pejzaže po uzoru na renesansno slikarstvo, te korišćenje simbola u vidu antičke skultpure. Milena je sve prekodirala u svoj umetnički jezik.
S jedne strane koristi motiv zida od opeke ili kamena- uspostavljen od strane nadrealista, a sa druge uključuje ostatke antičkih stubova sa kanelurama po uzoru na de Kirika. Kanelure postaju pečat na njenim slikama i bivaju korišćene na neočekivani način. Uključene su u razne predmete kojima, inače, ne pripadaju.
Antičke skulpture skrivaju mitološke simbole, ali u početnim fazama one tiho nagoveštavaju muško- žensku dualnost unutrašnjeg sveta Milene Pavlović Barili.
Muško- ženska priroda
Izmedju dva svetska rata stvorila se atmosfera odricanja od kolektivnog duha i ispitivanje lične, privatne sfere. U smislu dvojnosti, muško- ženske strane ličnosti kao izuzetno popularne nove teme. Androginija koja spaja muške i ženske uticaje služila je oslabljivanju patrijarhalnih normi u društvu.
U Mileninom radu ovo je dominantna tema. Zamena identiteta, mešanje muških i ženskih fizičkih odlika, ponekad kroz simbole, a kasnije mešanjem telesnih identiteta- “Maskulanizacija ženskih i feminizacija muških figura”.
Ovo je bilo kako globalno pitanje, tako i njeno lično istraživanje svojih dubina.
Sve svoje kreativne snage usmerila je na razvijanje stila kojim će predstaviti ove dualnosti.
„Obavijena velovima snova i fantazija u atmosferi izmedju stvarnosti i iluzije“
Motiv vela Milena je verovatno nasledila iz svoje paralelne karijere. Veo je prisutan na slikama podsećajući je na njeno, takodje, uspešno stvaralaštvo modnog ilustratora. Već na studijama u Beogradu počela je da se bavi ilustracijama koje pripadaju primenjenoj umetnosti. Na taj način mogla je sebi obezbediti potrebna sredstva za život. No, ona se zaista bavila uspešno i tim vidom oslikavanja, čemu svedoči naslovna strana nemačkog Vogue, izmedju ostalog.
Posebno joj je ovaj izvor prihoda koristio u periodu života u Americi od 1939.g. u toku ratnih godina.
Interesantna je ilustracija u Američkom modnom časopisu “Vogue” posvećena Božiću 1941.g. gde se uredništvo osvrće na početak II Svetskog rata. To je izuzetan trenutak u kome je Milena Pavlović Barili imala priliku da ostavi svoj trag u večnosti ka širem auditorijumu.
Izložba „31 žena“ na poziv galeristkinje Pegi Gugenhajm
Prva samostalna izložba u galeriji Džulijana Levija 1940.g. uspešno je pozicionirala na američkoj umetničkoj sceni. Druga samostalna izložba organizovana je u galeriji United Yugoslav Relief Fund u Nju Jorku, prenosi se u Vašington u galeriju Corcoran’s gde upoznaje svog budućeg muža. Grupne izložbe, takodje su bile sjajna prilika da se predstavi svetskoj publici. Jedna od njih je održana u Riverside Museum u Nju Jorku pod nazivom Medjunarodni ženski slikari & skulptori & graveri.
Jednu od najpoznatijih galerija u Nju Jorku u periodu II Svetskog rata „Umetnost ovog veka“ osnovala je Pegi Gugenhajm, tada udata za slikara, nadrealistu Max Ernsta. Dvojaki karakter, sa dve tematski odvojene celine, Pegi je osmislila kao izložbeni prostor za apstraktnu i nadrealističnu umetnost. Pored samostalnih izložbi najeminentnijih umetnika, Pegi je osmislila grupnu izložbu za autorke i pozvala 31 umetnicu iz celog sveta 1943.g. Medju njima je bila i Milena Pavlović Barilli.To govori precizno o prihvatanju Milenine umetnosti na svetskom nivou, s obzirom na vizionarski karakter velike galeristkinje Pegi Gugenhajm.
Na žalost, zdravlje nije poslužilo Milenu Pavlović Barilli. No, njena prepoznatljiva zaostavština ostaje večno jedna od najinteresantnijih na domaćoj sceni.
Izvor:
Izložba „Dualnost Milene Pavlović Barilli“
Muzej Savremene Umetnosti, Beograd, Srbija
Kustos izložbe Mišela Blanuša
